Sirova voda, piti ili ne piti

Voda je namirnica (po definiciji hrane, ona spada u hranu), koju u svoj organizam unosimo najviše, i svakodnevno. Njen sastav i kvalitet zbog toga je predmet pažnje, posebno onih koji žele da se, što je više moguće, hrane zdravo.

Kao odgovor na različite vrste tretmana i obrade vode, bilo da se radi o vodi iz slavina koja stiže u naše domove ili mineralnoj vodi, u pojedinim zemljama pojavila su se udruženja koja preporučuju konzumiranje neprerađene – sirove vode. Po njihovim ubeđenjima sirova voda, slično kao i sirova hrana, sadrži minerale iz prirode, a pojedine kompanije počele su takvu – sirovu vodu da flaširaju i prodaju po visokim cenama. Tvrdi se da neprerađena voda ima poseban ukus i, za početak, doprinosi boljem varenju hrane i kvalitetu kože. Ostali benefiti, kao što su jači imunitet i smanjenje rizika od nastanka pojedinih bolesti, stižu sa vremenom.

Jedan od pokreta pristalica pijenja sirove vode, koji se širi američkom Silikonskom dolinom, bio je povod da upravo ovih dana lekari i stručnjaci oštro reaguju.

Javnost mora da zna, opominju oni, da tretmani kojima se podvrgava voda za piće čiste sirovu vodu od bakterija, pesticida, virusa, parazita, prirodnih hemikalija kao što je arsen i drugih zagađivača. Pijenje neprerađene vode može da predstavlja ozbiljan rizik po zdravlje.

Flaširana voda koja stigne u prodavnice pod oznakom “sirova” gotovo sigurno nije u potpunosti “sirova”, iako se za takvu oglašava. Proizvođači moraju da izvrše određena prečišćavanja, pošto bi, u suprotnom, voda predstavljala potencijalni izvor zaraze i ne bi prošla kontrole neophodne za stavljanje u promet.

Čista pijaća voda jedna je od najvećih briga čovečanstva. U zemljama u kojima ju je nemoguće obezbediti izbijaju epidemije teških bolesti. Kolera, dizenterija, tifus, samo su neke od njih čiji se uzročnici nalaze u vodi.

Proleće je na pragu i pijenje vode sa izvora u prirodi uskoro će ponovo biti “na snazi”.

Iako su neki izvori savršeno čisti, pravo stanje se retko kontinuirano prati. Kilometrima daleko od “netaknute prirode” u tlo mogu da stignu pesticidi, kancerogeni, sadržaj septičkih jama i odvoda iz seoskih štala, koji zagađuju podzemne vodotokove.

Ideja da je sirova voda jedina bezbedna za piće naivna je i opasna – sigurno je ne treba usvojiti bez razmišljanja.