Velnes i samoća

Velnes i samoća nisu u sukobu. Iako su nas učili da je tako, nova istraživanja pokazuju suprotno.

Mnogo je literature koja osamljivanje tretira kao problem. Deca koja se povlače iz društva vršnjaka obično se smatraju podložnijim anksioznosti, predviđa im se manje uspeha u socijalnom okruženju, pa i školi. Pojedine studije pronalaze da je usamljenost povezana sa razočaranjem, depresijom, lošom ocenom sebe, sa povećanim rizikom od konzumiranja alkohola i cigareta…

Samoća zaista može da nastane kao rezultat neprilagođenosti, lične patnje, problema, ali šta je sa osobama koje traže samoću, zbog toga što im prija?

Vreme je da mišljenje o ovoj pojavi revidiramo.

Najnovija istraživanja pokazuju da neki ljudi, jednostavno, žele i vole samoću. Oni ne beže od kontakata, nisu stidljivi ni asocijalni, ali i ne traže društvo tako često kao drugi. Lična bliska prijateljstva im nisu važna.

Zanimljivo je da se na velikom broju primera pokazuje da su osobe koje biraju samoću kreativnije od proseka. Oni svoje vreme organizuju kako žele i ne osećaju usamljenost kao problem. Umesto da se bave drugima oni stvaraju, rešavaju probleme, uče… Biografije mnogih velikih naučnika i umetnika pokazale su da su upravo pripadali ovoj grupi.

Nasuprot prethodnim primerima, ljudi koji se iz društva povlače zbog problema u komunikaciji pate, a njihova kreativnost je na znatno nižem nivou.

***

Ukoliko se, dakle, osećate dobro i imate potrebu da budete sami, ne obazirite se na mišljenje sredine, porodice, prijatelja. Ne prisiljavajte sebe da se promenite. Samoća je, jednostavno, deo vašeg ličnog velnes stila, način i uslov da se se osećate zdravo.

I ako niste “usamljenik po prirodi”, povucite se s vremena na vreme. Prijaće vam.

Kada ste sami, oslobođeni ste napora da ostavite utisak na druge i da im se prilagodite. Iako ga često ne primećujete, ovaj pritisak je prisutan, pa će vam odmor od njega dobro doći.